Koliko je podvodni ribolov zanimljiv, kakve sve nepredvidivosti i zanimljivosti nosi, u intervjuu za „Dan” svoja iskustva prenio nam je jedan od trenutno najuspješnijih podvodnih ribolovaca u Crnoj Gori Miloš Šaranović.
Miloš se preselio u Budvu prije osam godina i, kako ističe, to je bio njegov najsrećniji dan u životu.
– Oduvjek sam htio da živim na moru, jer od mora mi ništa nema ljepše. Oduvijek sam volio da pecam i po malo amaterski da ronim ljeti, pa sam naravno sa sobom uvijek nosio masku i disaljku kada idem na kupanje. Svakodnevno sam se divio našem podvodnom svijetu i tim mirom koji se ne može opisati – kazao je Šaranović.
On je početkom 2020. godine odlučio da od ovog ljeta mora početi da roni ozbiljnije jer mu je to, kako ističe uvijek bio san.
– Kupio sam odmah svu opremu koja mi je potrebna za podvodni ribolov i ubrzo krenuo da ronim. Počeo sam sa par drugova koji su amateri kao ja i počeli smo da lovimo po malo, ali kako sam sve češće išao, sve više me fascinirao ovaj sport ili hobi. Uvjek sam gledao najbolje ronioce i pitao ih za savjete kako treba pravilno roniti jer je to način da ronjenje bude bezbjedno i uvjek su mi nesebično davali savjete. Onda sam krenuo da idem sa par momaka koji su takmičari i dobri momci prije svega i uz njih sam počeo da radim tehnike čeke odnosno da lovim ribu na čekanje. Tačnije ova tehnika podrazumijeva da zaronim i na dnu ostanem što duže mogu, a da mi bude ugodno, i tako sam i polako krenuo da pravim rezultate – poručuje Šaranović.
Prvi koraci, po njegovim riječima, bile su vježbanje tehnike pravilnog disanja i tehnike za diafragmu da što više opusti mišiće i disajne organe.
– Ubrzo sam počeo da ronim sve dublje i duže i da ostavrujem sve bolje rezultate i bolje komade ribe. Najvažnije prije nego krenem da ronim, jeste da se dobro opustim, jer svaki manji stres i nervoza koju sam osjećao u toku zarona odražavala se na ribolov, tačnije nikada nijesam mogao da ulovim ništa. Jednostavno riba osjeća našu energiju, i osjeća i onda kada smo pozitivni i raspoloženi, tada bukalno sama dolazi na nas. Ovaj hobi mi je pomogao da se isključim od brzog života i svakodnevnice i uživam u morskom okruženju – ističe Šaranović.
On navodi i da se može pohvaliti lijepim komadima ribe, što mu često obezbjeđuje i lijep ručak.
– Skoro mi se desio slučaj koji nije svakodnevni, ulovio sam brancina od skoro šest kilograma, a da toga nisam bio svjestan. Tek kada sam sliku poslao drugovima koji drže restorane, uslijedile su pohvale, i riječi: „brate, ti nijesi svjestan što si ulovio”. Onda su pohvale počele da stižu i od drugih sugrađana, a zapamtio sam od jednog čovjeka koji mi je pomogao da ga izmjerim, on mi je rekao: „upiši ovaj datum jer ovo se jednom može sresti u životu” – sa ponosom ističe Šaranović.
Nakon tog ulova, Šaranović je počeo da dobija pohvale širom Crne Gore i tek tada je postao svjestan svog uspjeha.
– Počeli su da me zovu ljudi za nagrade širom Crne Gore, od ribolovakih radnji, televizija i tek onda mi je bilo jasno što sam zapravo ulovio, što je zaista neopisov osjećaj. Tada sam sebi rekao „hvala moru što je upravo jedan ovakav komad dao meni”. Zahvalan sam moru do neba i uvijek kažem da se svaki trud isplati na kraju, samo ne treba odustajati jer nikad čovjek ne zna kad će da se desi nešto ovako. Uvijek sam pričao kroz šalu da će prije ribi dosaditi da bježi od mene nego što će meni dosaditi da ih jurim – navodi Šaranović.
On ističe da bi svakome preporučio da proba makar rekreativno ovaj hobi jer je fenomenalan osjećaj i brzo se zavoli.
– Jedino što je ovo malo skup hobi. Profesionalna oprema je malo skuplja, ali sve ide postepeno. Sada bukvalno od ribe mogu da skupljam pare i kupujem sebi opremu. Uglavnom, sve se isplati samo ko hoće da se malo posveti. Moji savjeti eventualnim početnicima su da se prije početka ovom vrstom lova posavjetuju sa ljudima koji imaju iskustva jer će par savjeta da im mnogo znači, a možda spasi i život – navodi Šaranović.
Dodaje da je u početku najbolje loviti hobotnicu, plitko, jer se tako počinje.
- Tako sam i ja učio da pucam i strijeljam, a sve to mora postepeno. Svakako riba koju ulovim, to je divlja riba i najbolji kvalitet, tako da treba biti opušten u lovu, jer je to velika škola u kojoj treba naučiti dosta stvari. Lovac je taj koji treba da nadmudri ribu i da je ulovi. Mozak mora da bude „uključen”, a ja sam uvijek tu za svaki savjet, kao i da uvijek vodim nekog ko se odluči za ovaj hobi da ga učim, jer su se isto tako prema meni ponašali iskusniji ribolovci - smatra on.
Jedan od najvažnijih Miloševih savjeta je da ljudi znaju da ribolovci trebaju biti smireni.
– Ne smiju da se čuju, nego da se šunjaju, da riba ne osjeti pokrete, a time i sebe smirujete i uživate. Treba znati da je ujutro pred svitanje najbolji lov, a isto tako i pred zalazak kada ide riba da se hrani i sakrije da prespava. U ovom hobiju ima puno da se uči ali, zato se i voli jer nema granica i uvijek se uče nove „fore”, a ni more nikad nije isto. Važno je napomenuti, da trenutno ja, ali i drugi podvodni ribolovci iz Crne Gore važimo za najbolje, a to je veliki uspjeh u ovome lovu – zaključuje Šaranović.
M.D.S.

---

Na ronjenje nikad ne idite sami
Šaranović navodi da postoje zlatna pravila koja moraju da se poštuju.
– Nikad ne idete sami na ronjenje, i nikada nervozni i umorni. Nikad ne pretjerujte i ne idite preko svojih mogućnosti jer će riba doći sama kada bude vrijeme. Ovaj hobi iziskuje maksimalnu ozbiljnost jer smo mi jedna obična kapljica u moru i mi smo na terenu ribe, tako da obazrivosti nikad dosta. Ključno je da ljudi nikako ne trebaju biti zavidni i ljubomorni na druge, jer u ovome sportu čovjek mora da je čist, smiren, opušten jer kad je čovjek pozitivan vidjeće sam da će praviti rezultate na koje će biti ponosan – poručuje Šaranović.